Savrsena komedija cora carmack

236 pages
5 downs
70 views

Extension: PDF

Please download to get full document.

View again

of 236
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Share
Description
CORA CARMAKSAVRŠENA KOMEDIJA S engleskoga prevela Mirjana Čanić2Prvo poglavlje CadeČovjek bi pomislio da sam se do sada već naviknuo. Da srce neću osjećati kao…
Transcript
CORA CARMAKSAVRŠENA KOMEDIJA S engleskoga prevela Mirjana Čanić2Prvo poglavlje CadeČovjek bi pomislio da sam se do sada već naviknuo. Da srce neću osjećati kao zahrđali mikser svaki put kad ih ugledam zajedno. Pomislili biste da ću prestati sam sebe mučiti i gledati djevojku koju volim s drugim tipom. I u svemu biste se prevarili. Sjeveroistočnjak je upravo poharao grad, pa je zrak u Philadelphiji bio svjež. Jednodnevni snijeg još uvijek je škripao pod mojim čizmama. Zvuk se činio neobično glasan, kao da idem prema vješalima, a ne na kavu s prijateljima. Prijatelji. Nasmijao sam se, smijeh je bio ironičan, a dah mi je izišao poput dima. Mogao sam ih vidjeti tamo naprijed kako stoje zajedno na uglu. Blissine su ruke bile ovijene oko Garrickova vrata, i njih su dvoje stajali zagrljeni na pločniku. Umotani u kapute i šalove, mogli su biti kakav par iz oglasa u časopisu ili na jednoj od onih savršenih fotografija koje su umetnute u okvire u trgovinama. Nisam mogao smisliti te fotografije. Trudio sam se ne biti ljubomoran. Prebolio sam to. Jesam. Želio sam da Bliss bude sretna, a dok je uvlačila ruke u džepove Garrickova kaputa, a pred njima se miješao njihov dah, nema sumnje da je izgledala sretno. Ali to je i bio dio problema. Čak i kad bih uspio potpuno otpustiti osjećaje prema Bliss, njihova je sreća bila ono što je poticalo moju ljubomoru. Jer ja sam se osjećao jebeno bijedno. Nastojao sam se koječime zaokupiti, 3sklopiti nova prijateljstva, uklopiti se u ovdašnji život, ali jednostavno ništa nije bilo kako prije. Novi početak bio je sjeban. Na ljestvici od jedan do rupe, moj je stan bio solidna osmica. Stvari su još uvijek bile čudne s mojom najboljom prijateljicom. Studentski zajmovi toliko su se nakupili da bih se mogao pod njima ugušiti. Mislio sam da ću s magisterijem barem jedan dio života dovesti u red... ali nisam. Bio sam najmlađi na studijskom programu, svi ostali pod pojasom su imali godine i godine prakse u stvarnom svijetu. Svi su oni imali sređene živote, dok je moj bio čist i dobro održavan poput zajedničkih zahoda u mojem studentskom domu. Ovdje sam već gotovo tri mjeseca i jedino što sam dosad glumio bila je mala uloga beskućnika u reklami za privatnu bolnicu. Aha, život mi je bio sjajan. Smjesta sam uočio kad me je Bliss ugledala, jer je izvukla ruke iz Garrickovih džepova i spustila ih na bokove. Izvukla se iz njegova zagrljaja i dovinula: “Cade!” Nasmiješio sam se. Možda ipak jesam nešto glumio. Prišao sam im na pločniku i Bliss me je zagrlila. Kratko. Kao da je to obaveza. Garrick mi je pretresao ruku. Ma koliko mi to išlo na živce, i dalje mi je taj tip bio u redu. Nikad nije pokušao spriječiti Bliss da se vida sa mnom, a navodno mi je dao prilično blistave preporuke kad sam se prijavio na Temple. Nije se motao uokolo obilježavajući svoj teritorij niti mi je govorio da otkačim. Pretresao mi je ruku i smiješio se te zvučao iskreno kad je rekao: “Drago mi je da te vidim, Cade.” “I meni je drago da vas vidim, ljudi.” Nastupio je trenutak neugodne tišine, a onda se Bliss pretjerano stresla. “Ne znam za vas, momci, ali ja se smrzavam. Idemo unutra.” Ušli smo jedan za drugim. Mugshots je danju bila kavana, a noću se točio alkohol. Nisam dosad bio ovdje jer je bila prilično daleko od mog apartmana tamo blizu sveučilišnog kampusa, ali i zato što nisam pio kavu, no čuo sam da je mjesto dobro. Bliss je obožavala kavu, a ja sam još uvijek volio razveseliti Bliss, pa sam pristao da se nađemo ovdje kad me je nazvala. Pomislio sam pitati bi li mi već sad mogli poslužiti alkohol, iako je bilo jutro. Umjesto toga, zadovoljio sam se voćnim frapeom i pronašao nam stol dovoljno velik da imamo privatnost. Bliss je sjela prva dok je Garrick čekao njihova pića. Obrazi su joj bili ružičasti 4od hladnoće, ali zimsko joj je doba dobro pristajalo. Plavi šal privezan u čvor oko njezina vrata istaknuo joj je oči, a kovrče su joj bile rasute po ramenima, razbarušene vjetrom i prelijepe. Dovraga. Moram prestati. Izvukla je rukavice i protrljala ruke. “Kako si?” upitala je. Stegnuo sam šake ispod stola i slagalo: “Sjajno. Na predavanjima je dobro. Sviđa mi se na Templeu. A i grad je sjajan. Sjajno sam.” “Stvarno?” Izraz njezina lica odavao je da je prozrela moje laži. Bila mi je najbolja prijateljica, što je značilo da ju je bilo teško prevariti. Uvijek me je znala pročitati... osim mojih osjećaja prema njoj. Mogla je nanjušiti gotovo sve moje ostale strepnje i nesigurnosti, ali to nikad. Katkad se pitam jesam li samo želio tako misliti. Možda nikad nije skužila moje osjećaje jer to nije ni željela. “Jesam”, uvjerio sam je. I dalje mi nije vjerovala, ali dovoljno me je dobro poznavala da zna kako se trebam držati svojih laži. Ne bih joj mogao kukati o svojim problemima, ne u ovom trenutku. Nismo više imali takav odnos. Garrick je sjeo. Svima nam je donio pića. Nisam ni čuo kad su doviknuli za moju narudžbu. “Hvala”, rekao sam. “Nema problema. O čemu razgovaramo?” Idemo ispočetka. Srknuo sam napitak kako ne bih morao odmah odgovoriti. Bliss je rekla: “Cade mi je upravo ispričao kako mu je na predavanjima. Rastura.” Barem se neke stvari nisu promijenile. Još uvijek je znala kad mi treba pokriće. Garrick je gurnuo Blissino piće prema njoj i nasmiješio se kad je otpila dugačak, zahvalan gutljaj. Okrenuo se meni i rekao: “Drago mi je da to čujem, Cade. Drago mi je da ti ide dobro. Još uvijek sam u dobrim odnosima s profesorima na Templeu, pa ako ti bilo što zatreba, znaš da me trebaš samo pitati.” Bože, zašto nije mogao biti šupak? Da jest, jedan precizan udarac dobrano bi mi ublažio napetost u grudima. K tome, bilo je to kudikamo jeftinije od udaranja u zid u mojem stanu. Rekao sam: “Hvala. Imat ću to na umu.” Brbljali smo o nebitnim stvarima. Bliss je govorila o njihovoj predstavi Ponos i predrasude i shvatio sam da je Garrick zaista bio dobar za nju. Nikad ne bih 5pomislio da će se od svih nas upravo ona profesionalno baviti kazalištem tako brzo nakon diplome. Nije stvar u tome da nije bila nadarena, ali nikad nije imala samopouzdanja. Mislio sam da će odabrati sigurniji put i postati inspicijentica. Volio bih misliti da sam ja za to zaslužan, ali nisam bio sasvim siguran. Govorila je o njihovu stanu na rubu Gayborhooda. Zasad sam uspješno odbijao njezine pozive da im dođem u posjet, ali prije ili poslije ponestat će mi izgovora i morat ću vidjeti mjesto gdje su zajedno živjeli. Navodno je njihova četvrt bila meka za zabavu. Stanovali su točno preko puta popularnog bara. Garrick je rekao: “Bliss ima tako lagan san da se redovito budi i sluša dramu koja se neizbježno događa pod našim prozorom kad zatvaraju.” Ima lagan san? Mrzio sam što je on to znao, a ja nisam. Mrzio sam što se ovako osjećam. Počeli su naizmjence prepričavati jedan od tih grozomornih događaja, ali jedva da su me i gledali. Zurili su jedno u drugo, smijući se, ponovno proživljavajući uspomene. Bio sam promatrač njihova savršena sklada i bila je to komedija koju mi je dojadilo gledati. Obećao sam tada sebi da ovo neću ponoviti. Ne dok se ne saberem. Ovo je morao biti posljednji put. Smiješio sam se i kimao slušajući ostatak priče, i laknulo mi je kad je Blissin telefon zazvonio. Pogledala je u zaslon. Nije se ni ispričala prije nego što je prihvatila poziv i pritisnula telefon na uho. “Kelsey? O Bože! Nisam te čula tjednima.” Kelsey je učinila upravo ono što je i rekla. Na kraju ljeta svi su se odselili u druge gradove ili na nova sveučilišta, a Kelsey je otišla preko velike bare, otisnuvši se na putovanje svog života. Svaki put kad bih pogledao na Facebook, dodala je novu državu na svoj popis. Bliss je podignula prst i usnama oblikovala: “Vraćam se odmah.” Ustala je i rekla u telefon: “Kelsey, čekaj. Jedva te čujem. Idem van.” Promatrao sam je dok je odlazila, sjetivši se kako bi joj lice isto tako zablistalo kad bi sa mnom razgovarala. Baš je depresivno kako nam se život grana u različitim smjerovima. Stabla rastu samo uvis i šire se. Nije bilo povratka korijenima, onome kako su stvari nekad bile. Četiri sam godine proveo s prijateljima i bili smo bliski kao obitelj. Ali sad smo se raspršili diljem zemlje i vjerojatno se više nikad nećemo svi zajedno okupiti. 6Garrick je rekao: “Cade, volio bih s tobom o nečem porazgovarati dok je Bliss vani.” Ovo će biti grozno. Mogao sam to naslutiti. Posljednji put kad smo nasamo razgovarali rekao mi je da moram preboljeti Bliss, da ne mogu živjeti život na temelju osjećaja prema njoj. Proklet bio, ali i dalje je bio u pravu. “Pretvorio sam se u uho”, rekoh. “Ne znam kako bih ovo rekao. “Samo reci.” I to je bilo najgore u svemu ovome. Srce mi je slomila najbolja prijateljica pa su sad svi oko mene tapkali na prstima kao da sam bio na rubu sloma, poput djevojke kad ima PMS. Čini se da se osjećaji poistovjećuju s vaginom. Garrick je duboko udahnuo. Doimao se nesiguran, ali u trenucima prije nego što je progovorio osmijeh mu se razvukao licem, kao da si nije mogao pomoći. “Zaprosit ću Bliss”, rekao je. Svijet je utihnuo i čuo sam samo otkucaje sata na zidu pokraj nas. Zvučalo je to poput otkucaja tempirane bombe, što je bilo ironično s obzirom na to da se sve u meni, što je bilo potisnuto pukom snagom, upravo raspalo na komadiće. Zadržao sam smiren izraz lica što sam bolje mogao, iako sam u tom času imao osjećaj da ću se ugušiti. Zastao sam na trenutak, što je samo otmjena riječ za pauzu, ali činilo mi se lakše da ovome pristupim kao dramskom prizoru, kao fikciji. Stanke su rezervirane za one trenutke kad se nešto na sceni ili u liku mijenja. Trenuci promjene. Čovječe, bila je ovo vraška stanka. “Cade...” Prije nego što je Garrick dospio izreći nešto lijepo ili utješno, pogurao sam svoj lik, vratio se u akciju. Nasmiješio sam se i navukao izraz na lice za koji sam se nadao da pokazuje veselje. “Sjajno, čovječe! Nije mogla pronaći boljeg tipa.” Zaista je ovo bilo nalik glumi, lošoj doduše. Kao kad ti se riječi čine neprirodnima u ustima, a um ti je izdvojen od onoga što govoriš, ma koliko se trudio uživjeti u lik. Misli su mi jurcale, nastojeći procijeniti je li moja publika popila moju izvedbu, je li je Garrick popio. “Onda, nemaš ništa protiv?” Bilo je jasno da si ne smijem dopustiti stanku prije nego što odgovorim: 7“Naravno! Bliss mi je najbolja prijateljica i nikad je nisam vidio tako sretnu, što znači da ne mogu biti sretniji zbog nje. Neka prošlost ostane u prošlosti.” Posegnuo je preko stola i potapšao me po ramenu, kao da sam mu sin ili mlađi brat ili pas. “Dobar si ti čovjek, Cade.” Takav sam ja... vječito dobar dečko, što je značilo da sam vječito izvlačio deblji kraj. Voćni napitak bio mi je gorak ustima. “Bio si na audicijama prošloga tjedna, je li?” upitao je Garrick. “Kako je prošlo?” Jao, ne. Upravo sam morao slušati njegove planove za prosidbu. Budem li nakon toga morao izlagati svoj kompletni i potpuni neuspjeh kao diplomirani glumac, nabit ću se na slamku. Srećom, spasio me Blissin povratak. Ubacila je telefon u džep i imala širok osmijeh na licu. Stala je iza Garrickova lca i spustila ruku na njegovo rame. Najednom me sablazni pomisao da će pristati. Bio sam siguran u to, osjetio sam to negdje duboko u želucu. I to me je ubijalo. Stanka. Stanka. Stanka. Trebao bih nešto reći, ali zakazao sam. Jer ovo nije bila fikcija. Ovo nije bila drama, i nismo bili likovi. Bio je ovo život, a trenutak promjene došuljao se i zabijen mi je nož u leđa. Bliss se, nesvjesna ičeg, okrenula Garricku i rekla: “Moramo poći, dragi. Imamo probu na drugom kraju grada za... koliko, pola sata?” Okrenula se prema meni. “Žao mi je, Cade. Mislila sam da ćemo imati više vremena, ali Kelsey je nestala s lica zemlje tjednima. Nisam mogla a da joj se ne javim, a danas imamo matineju za studente. Kunem se da ću ti ovo nadoknaditi. Hoćeš li moći doći na našu zabavu za Dan zahvalnosti za usamljene?” Tjednima sam izbjegavao ovaj poziv. Bio sam prilično siguran da je to i bio pravi razlog ovog poziva na kavu. Bio sam na rubu toga da pristanem, ali sad nisam mogao. Nisam znao kad je Garrick planira zaprositi, ali nisam mogao biti u njezinoj blizini kad se to dogodi, kao ni nakon toga. Trebao mi je odmor od njih, od Bliss, od 8toga da budem sporedan lik u priči. “U stvari, zaboravio sam vam reći. Ipak idem kući za Dan zahvalnosti.” Mrzio sam što sam joj lagao, ali jednostavno to više nisam mogao podnijeti. “Baka se ne osjeća najbolje, pa sam mislio da bi bilo dobro da odem.” Lice joj se promijeni u izraz zabrinutosti, a ruka se ispruži prema mojoj. Pretvarao sam se kako to nisam vidio pa sam se izmaknuo da bacim praznu šalicu od frapea u koš za otpatke. “Je li ona dobro?” Bliss je pitala. “O, da, mislim da jest. Vjerojatno nekakva infekcija, ali u njezinim godinama nikad ne znaš.” Upravo sam iskoristio svoju sedamdesetogodišnju baku, ženu koja me je odgojila, kao izgovor. Kakav papački potez. “Pa, pozdravi je i nadam se da će joj biti bolje. I želim ti ugodan let.” Bliss se nagnula da me zagrli, i nisam se izmaknuo. Štoviše, i ja sam nju zagrlio. Nisam je planirao uskoro vidjeti, sve dok ne budem u stanju reći (i pritom ne lagati) da sam je prebolio. A budući da mi je cijelo tijelo zapjevalo na njezin dodir, to bi moglo potrajati. Njih su se dvoje spremili na odlazak, a ja sam sjeo natrag, rekavši da ću ostati još neko vrijeme i odraditi domaći zadatak. Izvukao sam dramu da čitam, ali u stvarnosti, jednostavno nisam bio spreman za odlazak kući. Nisam više mogao provoditi vrijeme zaključan u mislima. Kavana je bila dovoljno krcata da mi um bude ispunjen brujanjem tuđih života i razgovora. Bliss mi je na odlasku mahnula kroza staklo i ja sam uzvratio, pitajući se može li osjetiti konačnost ovog pozdrava.9Drugo poglavlje MaxMaceova ruka kliznula je u moj stražnji džep u isto vrijeme kad je telefon u prednjem džepu zazujao. Pustila sam ga tri sekunde, koliko mi je trebalo da zgrabim telefon, potom ga odgurnula laktom, a on je odmaknuo ruku. Morala sam ga gurnuti laktom tri puta na putu do kavane. Bio je poput one ribe iz crtica s poteškoćama u pamćenju. Pogledala sam zaslon i ukazala se slika moje mame koju sam snimila dok nije gledala. Rezuckala je povrće i izgledala kao manijak koji vitla nožem, što je uglavnom i bila, osim onog dijela s nožem. Pretrčala sam posljednjih nekoliko koraka do Mugshotsa i ušla prije nego što sam odgovorila. “Zdravo, mama.” U pozadini se čula božična glazba. Nije prošao ni Dan zahvalnosti, a već je puštala božične pjesme. Manijak. “Bok, slatkice!” Rastegnula je kraj potonje riječi toliko da sam pomislila kako je robot koji se upravo pokvario. Onda je najzad nastavila: “Što radiš?” “Ništa naročito, mama. Samo sam svratila do Mugshotsa na kavu. Sjećaš se, to je ono mjesto kamo sam odvela tebe i tatu kad ste mi pomagali tijekom selidbe.” “Sjećam se! Ono ljupko mjesto, šteta samo što služe alkohol.” I to je u osnovi bila moja mama. Mace je odabrao taj trenutak (nažalost, trenutak tišine) da kaže: “Max, srce, 10želiš li kao i obično?” Otjerala sam ga rukom, i izmaknuo se nekoliko koraka. Mama me je očigledno stavila na zvučnik jer je moj otac uskočio: “A tko je to, Mackenzie?” Mackenzie. Stresla sam se. Nisam mogla podnijeti što su me roditelji uporno odbijali zvati Max. A kako nisu odobravali ime Max za svoju djevojčicu, sasvim je sigurno da im se neće svidjeti što hodam s tipom po imenu Mace. Ocu bi istog trena prsnula žilica u mozgu. “Ma samo jedan momak”, rekoh. Mace me blago gurnuo i protrljao palac prstima. Tako je. Otpušten je s posla. Predala sam mu torbicu da plati. “Je li ti to dečko?” upitala je mama. Uzdahnula sam. Neće mi biti problem da joj to priznam, samo moram smuljati neke pojedinosti. Ili, znate, sve pojedinosti. “Da, mama. Hodamo već nekoliko tjedana.” Bolje rečeno tri mjeseca, ali kako god. “Ma zbilja? Kako to da još ne znamo ništa o njemu?” Opet tata. “Zato što je sve još uvijek svježe. Ali on je stvarno dobar dečko. Pametan.” Mislim da Mace zapravo nije završio ni srednju školu, ali bio je predivan i rasturao je na bubnjevima. Nisam bila skrojena po mjeri frajera kakve je mama željela za mene. Mozak bi mi se rastopio od dosade za tjedan dana. Odnosno, ako tip prije toga ne bi zbrisao od mene. “Gdje ste se upoznali?” upitala je mama. O, ma znaš, upucavao mi se u go-go baru gdje plešem. To je onaj dodatni posao za koji nemaš pojma. Umjesto toga rekla sam: “U knjižnici.” Mace u knjižnici. Pa to je bilo urnebesno. Tetovaža što je vijugala duž njegove ključne kosti bila bi napisana kao zlikavac umjesto zlikovac, da nisam bila tamo da ga na vrijeme spriječim. “Stvarno?” Mama je zvučala sumnjičavo. Nisam joj mogla zamjeriti. 11Upoznavanje finih mladića u knjižnici nije bio moj običaj. Svako upoznavanje dečka s roditeljima kroz koje sam dosad prošla završilo je katastrofalno, a roditelji bi živjeli u uvjerenju da je nekakav bezbožnik isprao kćerin mozak, sve dok me dečko naposljetku ne bi otpilio jer sam imala pretešku prtljagu. Moja se prtljaga zvala Betty i Mick, i nosili su odjeću na točkice i veste na kopčanje na povratku iz bridž kluba. Katkad je bilo teško povjerovati da sam njihova. Prvi put kad sam kosu obojila u jarkoružičastu, mama je briznula u plač kao da sam joj rekla da sam trudna u šesnaestoj. A boja je bila samo privremena. Ovih je dana bilo lakše samo im se smijati, naročito kad su mi još uvijek financijski pomagali da bih mogla posvetiti više vremena svojoj glazbi. A nije da ih nisam voljela... jesam. Samo nisam voljela osobu kavom su željeli da postanem. I zato sam se u neku ruku žrtvovala. Nisam ih upoznavala s dečkima. Kosu sam bojila u relativno normalne boje prije bilo kakvog posjeta kući. Vadila bih ili prekrivala piercinge i nosila duge rukave i dolčevite da prekrijem tetovaže. Rekla sam im da radim na recepciji u jednoj knjigovodstvenoj tvrtki, umjesto u salonu za tetoviranje, i nikad nisam spomenula svoj drugi posao u baru. Kad bih odlazila kući, nekoliko bih dana glumila da sam najnormalnija onda pobjegla glavom bez obzira prije nego što bi roditeljima palo na um da me pokušaju spojiti s nekakvim pristavim knjigovođom. “Da, mama. Knjižnica.” Kad odem kući za Božić, samo ću im reći da stvari nisu dobro završile s dečkom iz knjižnice. Ili da se ispostavilo da je serijski ubojica. Iskoristit ću to kao opravdanje da više nikad ne izlazim s finim dečkima. “Pa, baš lijepo. Voljeli bismo ga upoznati.” Mace se tada vratio s mojom torbicom i kavom. Izvukao je pljosku iz džepa i dodao malo “nečeg posebnog” u svoju šalicu. Otpravila sam ga rukom kad je ponudio i meni. Kofein je bio dovoljan. Smiješno kako si nije mogao priuštiti kavu, ali jest alkohol. “Naravno, mama.” Mace je uvukao ruku u moj kaput i ovio mi je oko struka. Ruka mu je bila krupna i topla, a njegov dodir kroz moju tanku majicu izazvao mi je drhtavicu. “Mislim da bi vam se zapravo baš svidio.” Rečenicu sam dovršila zadihana jer je Maceova usna pronašla kožu mog vrata i oči sam iskrenula od blaženstva. Nisam još upoznala knjigovođu koji bi ovo mogao. “Vrlo je, ah, nadaren.” 12“Pa vjerojatno ćemo se i sami uskoro u to uvjeriti.” Tatin odgovor bio je osoran. Ha! Ako su pomislili da postoji i najmanja šansa da ću dovesti momka kući za Božić, grdno su se prevarili. “Jasno, tata.” Maceove su usne bile prilično dobar razlog da propustim jutrošnju probu s bendom, a bila nam je to zadnja proba prije nastupa koji nas je čekao idućeg tjedna. “Sjajno”, rekao je tata. “Vidimo se u toj kavani za nekih pet minuta.” Moja je kava tresnula o pod prije nego što sam je uspjela i kušati. “Molim?. Niste kod kuće u Oklahomi?” Mace je odskočio unatrag kad je kava pljusnula po našim nogama. “Isuse, Max!” Nisam imala vremena brinuti o njemu. Imala sam kudikamo veći problem. “Ne budi ljutita, dušo”, rekla je mama. “Silno smo se rastužili kad si rekla da ne možeš doći kući za Dan zahvalnosti, a onda su Michael i Bethany odlučili posjetiti njezinu obitelj za blagdane. Pa smo mi odlučili posjetiti tebe. Čak sam naručila posebnu puricu! Oh, trebala bi pozvati svog novog dečka. Onog iz knjižnice.” Sanje. Sranje. Sranje nad sranjima. “Žao mi je, mama, ali pri
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks